Zakon o radu – odredbe o radnom vremenu i godišnjem odmoru

Pojašnjenje o načinu primjene odredaba o radnom vremenu i godišnjem odmoru - Zakon o radu (NN 149/09.) - temeljem dobivenog tumačenja od Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.


 

RASPORED RADNOG VREMENA

Raspored radnog vremena utvrđen je člankom 46.. Njime je propisano da se dnevni i tjedni raspored radnog vremena može utvrditi propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom s radničkim vijećem ili ugovorom o radu. Odluka mora biti u pisanom obliku i radnici moraju s odlukom o rasporedu radnog vremena biti pravovremeno upoznati, pri čemu Zakon kaže da kod svake promjene bi to trebalo biti najmanje tjedan dana unaprijed. Primijenjeno u poslovanju obrtnika koji nemaju veliki broj radnika, pa prema tome niti obavezu donošenja pravilnika o radu, to će značiti da raspored radnog vremena (kao i do sada) mogu za svakog radnika utvrđivati ugovorom o radu. Ukoliko to pitanje ne urede ugovorom o radu, ostaje im mogućnost da donesu posebnu pisanu odluku o rasporedu radnog vremena. Kolektivni ugovori koji kod obrtnika mogu doći u primjenu u pravilu su tzv. granski kolektivni ugovori ( za trgovinu, ugostiteljstvo, graditeljstvo), što znači da uređuju općenita pitanja radnih odnosa, ali ne i pitanje rasporeda radnog vremena jer je ono specifično za svakog poslodavca. Obrtnici koji imaju 20 ili više radnika, obvezni su izraditi i donijeti pravilnik o radu, pa njime rješavaju i pitanje rasporeda radnog vremena. Ovdje treba ukazati na pozitivnu izmjenu radnog zakonodavstva u pogledu rasporeda radnog vremena, jer novi Zakon u st.3. čl.46. predviđa mogućnost da radno vrijeme ne bude posve jednoliko raspoređeno kroz tjedne, već da broj radnih sati varira od tjedna do tjedna. Kako je st.2. čl.43. Zakona redovno tjedno radno vrijeme ograničeno na najviše 40 sati, to se u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena po tjednima propisuje obveza da u četveromjesečnom razdoblju prosječno tjedno radno vrijeme ne prelazi 40 sati tjedno. U tom slučaju broj sati iznad 40 u pojedinom tjednu ne smatra se ( pa se niti ne obračunava) kao prekovremeni rad.

MINIMALNO TRAJANJE GODIŠNJEG ODMORA

Minimalno trajanje godišnjeg odmora propisano je od najmanje 4 tjedna (institut godišnjeg odmora uređen je člancima 55.-64. Zakona o radu). Poslodavcima su dana dva ovlaštenja:
- urediti broj radnih dana koji se uračunava u godišnji odmor radnika i
- utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog Zakonom.

I u ovom slučaju obrtnici s 20 ili više radnika to pitanje utvrđuju pravilnikom o radu. Trenutno je stanje takvo da Kolektivni ugovor između radnika i poslodavca nije više u obvezatnoj primjeni za sve obrtnike, nego samo za njegove potpisnike. U situaciji kad ne postoji obvezujući kolektivni ugovor kojim bi to pitanje bilo riješeno, manji obrtnici koji nemaju pravilnik o radu, moraju pitanje trajanja godišnjeg odmora riješiti ugovorom o radu. Obrtnicima je preporučeno da odluku prilagode rasporedu radnog vremena kroz tjedan, poštujući načelo da se na isti način utvrđuje broj dana godišnjeg odmora kod utvrđivanja prava kao i kod utvrđivanja rasporeda korištenja godišnjeg odmora.